Jedan od njih, zahvaljujući kome je istina o don Nedjeljku izašla na videlo zove se Josip Lisica, koji je 20 godina poslije stao pred TV kamere i javno otkrio strašnu tajnu i pokrenuo lavinu, piše Jutarnji list.
Vijest o presudi počasnom građanu Bibinja don Nedjeljku Ivanovu, Lisica je primio SMS porukom od sestre i zatekla ga je u centralnoj Švajcarskoj, gdje živi već 18 godina.
Don je zahvaljujući hrabrosti Lisice i ostalih sapatnika, postao prvi sveštenik u Hrvatskoj, koji je prema crkvenom kanonu osuđen za pedofiliju, piše taj list.
Doduše, Ivanov nije izbačen iz crkvenih redova, jer je ta odluka u nadležnosti Kongregacije za nauku vjere u Vatikanu. On i dalje može da služi misu, ali samo svojim kolegama, a osuđen je na post, molitvu i naloženo mu je da se izvini žrtvama koje je seksualno zlostavljao.
Zbog zastarijelosti slučaja, neće biti procesuiran pred civilnim sudom.
Lisica kaže da mu je presuda izrečena don Nedjeljku donijela satisfakciju, jer se napokon sve zna. Ipak, kaznu ne smatra pravednom. Danas ima ženu i dijete od dvije godine i sedam mjeseci i, kaže, lijep život. Ipak, pogled u prošlost za njega je težak i mučan.
"Ta je stvar za mene prošla. Htio sam da se otkrije istina o don Nedjeljku, da javnost zna, da sveštenici napokon prestanu da budu nedodirljivi, kako bi se spriječilo zlostavljanje djece. Najviše mi je bilo stalo da se slučaj ne zataška zbog djece koja i dalje dolaze u crkvu kod Ivanova i njemu sličnim sveštenicima", ispričao je Lisica za "Jutarnji".
Upitan kako je odučio javno da progovori i izloži se javnosti, Lisica kaže da je odrastao u vrlo katoličkoj porodici i da je hteio da postane sveštenk uprkos tome što je doživeo od don Nedjeljka. Upoznao je, kaže, i časnu sestru koja mu je bila divan primer.
"Don Nedjeljko me nagovarao da idem u sveštenike. Tako je skupljao bodove kod biskupa. Otišao sam u Zagreb u katoličku školu, ali ni tamo nisam dobio ono što sam tražio. Moji vršnjaci išli su u disko, kod devojaka, opijali se, radili su stvari koje su u Crkvi strogo zabranjene. Vratio sam se kući i počeo se baviti meditacijom...", priča danas Lisica.
Kaže da je prvi put 2003. godine u hrvatskom jednom nedeljniku jasno rekao da ga je sveštenik dirao i zlostavlajo, ali je izostala reakcija, a umjesto osude don Neđeljka bio je napadan on i njegova porodica.
A onda je, kaže, priča došla do novinarke Maje Tokić, koja ga je pozvala u TV emisiju i tek tada je sve ogoljeno.
‘’Crkva se više nije mogla praviti da nema ništa s time. A meni su se masovno počeli da javljaju mladići koji su prošli isto. I meni je to radio˝ I meni je to radio ˝, prepričava Lisica.
Ispričao je da je imao 12 godina kada ga je sveštenik Neđeljko počeo da napastvuje i trebalo je, kaže, da prođu godine da sve to izbaci iz sebe.To je, dodaje i presudilo, da odustane od svešteničkog poziva. Tvrdi da i danas vjeruje u Boga, ali da više ne ide u Crkvu.
U Švajcarsku je otišao nakon što se zaljubio.
Don Nedeljko, iako u obavezi, nije mu se lično izvinio. Niko mu, dodaje, nije rekao ni da je slučaj zastario i da nikada ništa zvanično nije dobio u vezi sa tim slučajem.
Očekuje izvinjenje i želi da ga čuje, jer to bi, tvrdi, nešto značilo.
On protiv don Nedjeljka može da podnese privatnu tužbu i o tome će razmisliti.
Smatra da bi prava kazna bila da don Nedjeljko bude izbačen iz Crkve, tim pre što je, kako smatra, zlostavljanje dokazano.
