Potražioci azila iz država Zapadnog Balkana neće moći još dugo da „uživaju“ u povlasticama, koje nudi njemački socijalni sistem državljanima, koji traže zaštitu od progona. Osim inicijative za promjenu Zakona o azilu, koju je pokrenulo njemačko Ministarstvo spoljnih poslova, građani iz Srbije, BiH, Makedonije, Crne Gore i Albanije, mogu da računaju na skraćeni postupak od samo sedam dana, ukoliko podnesu zahtjev za azil.
Razlog za promjenu zakona jeste činjenica da su potražioci azila iz balkanskih država postali ozbiljan problem za Njemačku još od 2009. odnosno 2010. godine, kada je uvedena liberalizacija viznog režima za države Zapadnog Balkana. Svake godine povećava se broj takozvanih "lažnih azilanata". Posebno su na udaru pojedini gradovi, koji se svake jeseni suočavaju sa prilivom hiljada Roma sa Balkana, koji u Njemačku stižu "da prezime".
Štefan Majer, poslanik u Bundestagu iz redova demohrišćanske unije CDU/CSU, tvrdi da je Njemačka uvijek bila solidarna i da se to neće promijeniti.
"Njemačka je otvorena zemlja, posebno za ljude čiji su životi ugroženi, za one koji su diskriminisani po etničkoj osnovi, religioznoj ili seksualnoj orijentaciji. Prošle godine je prihvaćeno 127.000 azilanata, što je četvrtina od ukupnog broja azilanata u EU. To je više od broja ljudi koje su prihvatile SAD, tako da Njemačkoj niko ne može da zamjeri kako nije solidarna. Potražioci azila iz Srbije, Makedonije, odnosno sa Zapadnog Balkana predstavljaju više od 30 odsto od tog broja. Međutim, kada se pogleda broj onih koji dolaze iz tih zemalja, a koji zaista dobiju azil, dolazi se do najnižeg procenta koji iznosi između 0 i 0,1 odsto. Zato je ispravno da se ove države, u kojima nema progona, deklarišu kao zemlje tzv. sigurnog porijekla."
On podsjeća da se zakonski kao takve zemlje trenutno navode dvije afričke države - Gana i Senegal – a ideja je da se na tu listu dodaju Makedonija, Srbija i BiH. O ovoj "trojci" bilo je govora i tokom koalicionih pregovora demohrišćana i socijaldemokrata. Majer smatra da bi bilo ispravno pridodati i Crnu Goru i Albaniju, pošto postoje jasni podaci, kako u tim zemaljama nema progona građana.
Ukoliko se to dogodi, za potražioce azila iz ovih zemalja bi to značilo promjenu cijelog postupka, pojašnjava Majer.
"Ako postoji pretpostavka da azilant dolazi iz zemlje u kojoj nema progona, to ubrzava donošenje odluke o njegovom zahtjevu, čak i prije samog dokaznog postupka. Znači da ne mora pojedinačno da se ispituje za svaki slučaj da li ima ili nema proganjanja, jer se unaprijed podrazumijeva da ga nema. Čak i slučaju da postoji žalba na odluku o odbijanju zahtjeva za azil cijela procedura može da se završi u roku od sedam dana. Važno je i da žalba na odluku ne znači i da je ta odluka suspendovana."
DW, Silvera Padori-Klenke
