Deset dana prije pogubljenja, u snu sam vidjela sina kako me moli da se ne svetim. Ali nisam sebe mogla da natjeram na oproštaj – priča Alinedžadova. 

- Dvije noći uoči tog dana, ponovo sam ga vidjela u snu, ali tada je odbio da razgovara sa mnom. 

Ni nakon toga, međutim nije namjravala da oprosti ubici, sve do poslednjeg trenutka. 

Noć uoči pogubljenja, kroz kuću joj je prošla čitava rijeka rođaka ubice Balala, moleći je za oproštaj, ali majka je djelovala neumoljivo. 

- Bila sam vrlo čvrsta u uvjerenju da hoću da bude kažnjen, tako da nisu očekivali da mu oprostim – seća se. 

- Te noći nismo mogli da spavamo, svi smo bili budni do jutra. Do poslednjeg minuta nisam htjela da mu oprostim. Dva danas ranije sam suprugu rekla da ne mogu, da ta mogućnost postoji, ali ja prosto ne mogu sebe da ubijedim da mu treba oprostiti. Muž mi je rekao: ‘Obrati se Bogu, pa ćemo vidjeti šta će biti. Tvoja riječ će biti poslednja. Toliko si propatila, uradičemo kako ti kažeš’. 

Par sekundi prije nego što će poslednji put udahnuti vazduh, Balal je još jednom preklinjao za život, molio je za milost, sjeća se Alinedžadova. 

- „Molim te, oprosti“, povikao je. „Makar samo zbog moje mame i tate“. A ja sam bila bijesna. ‘Kako mogu da ti oprostim’, odgovorila sam mu, jesi li ti imao milosti prema mami i tati moga sina? 

Preokret koji je cio svijet ostavio bez daha 

A onda se sudbina osuđenoga za ubistvo neočekivano preokrenula. Majka ubijenog se popela na postolje, ali umjesto da mu izmakne stolicu, samo mu je udarila šamar. 

- Poslije toga, osjetila sam kako je bijes iz mog srca nestao. Kao da je krv ponovo počela da mi teče kroz vene. Počela sam da plačem, i pozvala sam muža da mu skine omču.” 

Balalova majka Kobra bacila se pred Alinedžadovu, pokušavajući da joj poljubi noge: -Nisam joj dozvolila da to uradi. Uhvatila sam je za ruke i podigla… i ona je, na kraju, samo majka, kao i ja. 

Araš Kamuši, fotograf iranske zvanične agencije Isna zabilježio je ovo neobično zbivanje serijom fotogrfaija koje su preplavile Internet. Na jednoj od njijh, vide se i dvije majke u zagrljaju. 

-Bila sam nevjerovatno srećna: Kao da sam nekome dala krila da poleti – sjeća se Alinedžadova. Nekoliko sati kasnije, posjetila je sinov grob. 

Ubrzo je shvatila i da je postala inspiracija ljudima širom svijeta. Na pitanje šta ima da im poruči, Alinedžadova kaže: 

- Da mladi ljudi ne nose noževe kad izlaze. Balal je bio naivan. Nije htio da ubije, nije takve prirode. U trenutku je bio ljut, a imao je nož u ruci. 

Ako ubiješ nekoga, neće umreti samo on: sa njima umiru i njihovi očevi i majke. Izgubiti dijete je kao izgubiti dio sopstvenog tijela. Sve te godine, osjećala sam se kao leš koji hoda. 

Ali sada osjećam veliki mir. Osjećam da je moje srce napustila osveta, a nepoznati ljudi koje na ulici srećem zovu me svojom majkom- završava svoju ispovijest.

(Blic)