Čačanska policija i tamošnje tužilaštvo pokušavaju da razmrse klupko pozajmice i vraćanja novca uz kamatu, dugo dvije godine, ali koje se prije dva dana završilo zločinom. Mnogo toga se saznalo i iz oproštajnog pisma Željka Ivanovića, koji je agoniju planirao da završi samoubistvom, pišu večernje novosti.

- Ivanović je od Marjanovića prije dvije godine pozajmio 30.000 evra, uz određenu kamatu - navodi izvor „Novosti“ blizak istrazi. - Novac je povremeno vraćao, ali je cifra stalno rasla. Kako je Ivanović imao svoje taksi udruženje, kada nije imao da vrati zelenašku ratu, Marjanoviću je davao vozila. Tako se i dogodilo da ovaj u Ivanovićevom „As taksiju“ u jednom trenutku ima čak 13 vozila.

Uprkos tome, Marjanović je stalno od Ivanovića tražio novu količinu para. Ovaj je čak pozajmljivao od drugova i rođenog brata, kako bi platio zelenaške kamate. Prije zločina, Marjanović je Ivanoviću rekao da mu duguje - 60.000 evra! To je bila kap koja je prelila čašu i vlasnik „As taksija“ je odlučio da svoje i muke svoje porodice prekrati tako što će da digne ruku na sebe.

- Porodica Ivanović je nekoliko dana prije zločina prijavila Željkov nestanak - navodi naš sagovornik. - Iz oproštajnog pisma, koje je napisao Željko, a koje je čitano za stolom, nekoliko minuta prije ubistva, vidi se da je on planirao da se ubije, da je bio u Crnoj Gori i da je posjetio majčin grob da se oprosti. Nikome nije rekao za taj put.

Kobnog dana Željko Ivanović se pojavio i pozvao rođenog brata Voju, Aleksandra Marjanovića, ali i nekolicinu prijatelja od kojih je pozajmio novac, kako bi vratio zelenaške dugove, da se okupe u kafani „Kod Milinka“.

- Niko nije slutio šta će se dogoditi - opisuje sagovornik Novosti. - Svi su sjeli, a Željko je u jednom trenutku izvadio papir i dao drugu da čita. Posle prvih riječi bilo je jasno da je riječ o oproštajnom pismu. On se izvinjavao prijateljima što je od njih pozajmio novac, koji ne može da vrati, napisao je od koga je uzeo „proklete pare“ i svi su tog trenutka shvatili da zelenaš sjedi sa njima za stolom i da je riječ o Aleksandru Marjanoviću.

Kako saznajemo, Ivanović je dao detalje i gdje i kako da ga sahrane, koju odjeću da mu obuku... I ništa nije nagovještavalo da bi on mogao da ubije Marjanovića, sve dok nije pročitao njegovo ime, a on počeo da se smije.

- Dok su iščitavani redovi kako je Željko išao na grob majke i dok se opraštao od prijatelja, Aleksandar je počeo da se smije - ispričali su svjedoci. - Željko je bio sve crveniji u licu, a onda je izvadio pištolj i pucao u njega. Krv je prskala na sve strane. Onda se povukao u drugi dio objekta, izvadio bombu i rekao da mu niko ne prilazi i da će da se ubije.

Njegov brat Voja, međutim, prišao mu je i počeo da sa njim razgovara i da ga ubjeđuje da odustane, ali Ivanović nije htio ni da čuje. U jednom trenutku se slomio, počeo da plače i predao je oružje i bombu bratu. Od izvora bliskog istrazi saznajemo i da niko od gostiju i radnika kafane nije bio ugrožen, jer je Ivanović samo sebi htio da naudi, a bio je dosta udaljen od ostalih. Ubrzo je stigla policija i uhapsila ga.