Ono što je depresivnoj osobi najbitnije jeste da joj se ponudi emotivna podrška što uključuje razumijevanje, strpljenje, ljubav i ohrabrivanje, pri čemu se mora imati na umu da depresivne osobe ne žele da budu depresivne.

Stručnjaci savjetuju da bližnji uključe depresivnu osobu u razgovor i pažljivo je slušaju, da je pozovu u šetnju, bioskop, ohrabre u aktivnostima koje su je nekada radovale… Takođe, depresivnu osobu ne treba tjerati da preuzme previše zadataka, jer je tim osobama potrebna zabava i društvo, a preveliki zahtjevi joj samo mogu pojačati osjećaj neuspjeha.

Ljekari upozoravaju da depresivnu osobu ne treba optuživati za lijenost ili da se pretvara da je bolesna, a posebno ne treba očekivati da se sama “izvuče” iz depresije.

Inače, depresija – savremena bolest čovječanstva, kako procjenjuje Svjetska zdravstvena organizacija, do kraja ove decenije biće vodeći faktor obolijevanja u razvijenim zemljama. I u našoj zemlji, psihički poremećaji su među vodećim zdravstvenim problemima. 

Najčešći duševni poremećaji koji dovode do potpunog gubitka radne i funkcionalne sposobnosti su teške depresije, bipolarni poremećaji, šizofrenija, poremećaji ličnosti, psihoze.

Stresovi, strepnja od neizvjesnosti, gubitak posla ili nemogućnost zaposlenja, genetska predispozicija, najčešći su uzročnici depresije na koje niko ne može biti imun. Prvi simptomi depresije najčešće su nesanica, uznemirenost, jutarnji umor, napetost, gubitak perspektive, a obzirom da taj poremećaj upošte nije bezazlen, posjetu ljekaru ne bi trebalo odlagati.

(Telegraf / Tanjug)