Sjever Kipra je i dalje pod turskom okupacijom, a zemlja je i danas podijeljena, uprkos mnogobrojnim diplomatskim pokušajima.

Istovremeno su okupacione vlasti takozvane - međunarodno nepriznate - "Turske Republike Sjeverni Kipar" slavile u prisustvu predsjednika Turske Abdulaha Gula, smatrajući da je 1974. desant teško naoružanih turskih vojnika bio "mirovna operacija": da navodno zaštite tursku manjinu na Kipru poslije pokušaja puča radi prisajedinjenja tog mediteranskog ostrva s Grčkom. 

U nedjeljama poslije invazije, Turska je okupirala 37 teritorije Kipra što je primoralo 160.000 kiparskih Grka i desetine hiljada kiparskih Turaka da napuste svoja sela. Po zvaničnim izvorima kiparskih Grka, u sukobu je poginulo 3.000 ljudi, 1.400 se i danas smatra nestalim, a desetine hiljada su ranjene. 

Tokom molitve u glavnom gradu, Nikoziji, predsjednik Kipra Nikos Anastasijadis izjavio je da je došlo vrijeme mira i ujedinjenja. 

"Četrdeset godina je dovoljno svima - ne samo nama, već i Turskoj i kiparskim Turcima - da shvate da bi rješenje koristilo svima", rekao je predsjednik, osudivši odlazak Gula na okupirani sjever, kao "provokaciju". 

Anastasijadis je u govoru pozvao Ankaru da pokaže "aktivnu i primernu posvećenost" nalaženju rješenja za kiparski konflikt. 

Istovremeno, turski predsjednik koji je prisustvovao vojnoj paradi na okupiranom sjeveru, pripisao je odgovornost za izostajanje rješenja rukovodstvu Kipra. 

"Rješenje će biti moguće samo ako bude zasnovano na realnosti na ostrvu", rekao je on. "Potrebna je politička volja, a kiparski Turci su je pokazali", rekao je predsjednik Turske. 

Gul je takođe obećao sunarodnicima da će vlada Turske, jedina koja priznaje postojanje "Turske Republike Sjeverni Kipar", "biti na vašoj strani u svim okolnostima, kao i do sada". 

Prve turske trupe iskrcale su se 20. jula 1974. u Kireniji (na sjeveru) u 05:30 GMT, i turska vojska je od tada neprekidno na Kipru gdje, kako se procjenjuje, drži više od 40.000 vojnika i oficira, od kojih su mnogi tu s porodicama, a na grčka imanja su dovedeni i kolonisti iz Turske. 

Za kiparske Grke, to prisustvo je najspornija tačka sukoba koji nije riješen uprkos mnogobrojnim konferencija i pregovorima pod okriljem UN. 

Direktni pregovori Kipra i tursko-kiparske vlasti, prekinuti 2012. godine, nastavljeni su - za sada bez uspjeha - februara ove godine, ponovo pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, i uz snažnu deklarativnu podršku Vašingtona.

(B92)