Ona tvrdi da je porazno  da u jednoj državi socijalne pravde postoji "bivša" radnička klasa koja je ugrožena i moralno i materijalno a vidimo ovih dana i životno.
 "Da li će radničnički protesti nešto promijeniti?Mislim da neće iz razloga što je radnička klasa razjedinjena a nema ko da ih ujedini i izvrši značajniji pritisak na Vladu,kako bi se konačno pokušali rješavati nagomilani problemi koji se godinama guraju pod tepih,a rješavaju se samo oni gorući  i to kraktoročno", tvrdi Popović.
Ona kaže da sindikati koji po definiciji postoje da bi štitili prava radnika su podijeljeni i više su okrenuti sebi nego radnicima,"čast izuzecima".Oni samo  retorički i formalno pokušavaju da pomognu radnicima,ali suštinski tako razjedinjeni i podijeljeni nemaju snage ni moći da okupe sve nezadovoljne radnike i stanu na čelo kolone i započnu generalni štrajk kakav imamo u svim demokratskim zemljama u Evropi.
"U ovakvim ekonomskim i socijalnim uslovima i sa Vladom koja vodi ovu Državu punih 25 godina,teško se može riješiti loš položaj radnika.Oni koji su ugasili gotovo sve privredne kolektive,čak i one koji su poslovali  na zdravim ekonomskim osnovama,teško mogu sada da riješe problem koji su godinama sami pravili.Penzioni sistem je već postao neodrživ,novac za otpremnine radnicima se mora nabavljati iz kredita,zemlja je prezadužena a o novim radnim mjestima možemo samo da sanjamo.Dakle, potrebne su suštinske,sistemske promjene,prelazak na drugačiji ekonomski model,sve ostalo je samo prazna priča,isprazna obećanja i utopija", poručuje Popović.