On je u intervjuu Danu kazao da su u Crnoj Gori osobama sa oštećenim vidom uskraćena neka ljudska prava, a posebno pravo na obrazovanje, rad i slobodno kretanje.

Macanović je upozorio da u državi ne postoji evidencija o broju osoba sa oštećenim vidom.

“Osobe sa oštećenim vidom nijesu zadovoljne položajem koji imaju u državi. Nije da se stvari ne mijenjaju ni u jednom pogledu, ali poboljšanja su jako spora i jedva primijetna”, poručio je Macanović.

Slijepe osobe, kako je kazao, imaju problem i sa nepristupačnošću objekata, ukazujući na to da postoji samo dvadesetak raskrsnica u državi koje imaju zvučne semafore, a i oni, kako je rekao, često ne rade.

“Nema reljefnih staza, kako na javnim površinama, tako ni u unutrašnjosti objekata od javnog značaja”, rekao je Macanović.

Prema njegovim riječima, veliki problem je i informisanje, a “sajtovi javnih institucija nijesu prilagođeni osobama sa oštećenim vidom”.

On je ukazao i na problem u obrazovanju “jer ne postoji literatura na Brajevom pismu, a ni u zvučnom obliku”, objašnjavajući da biblioteka za slijepe pokušava da promijeni to stanje, ali je to, kako smatra, ”posao prosvjetnih vlasti, a ne nas”.